PATRON

U našoj župi je patron sv. Marko. On je službeni te se nalazi na pečatu. U praksi se kod nas slavi, u cijeloj župi, sv Anto Padovanski. Blagoslov sela je sv. Marko, koji se obilježava 25. travnja.

sv. anto padovanskiSveti Antun je jedan od najštovanih i najomiljenijih svetaca u hrvatskom narodu. Posvećene su mu mnoge crkve, po njemu su mnogi dobili imena, njemu se katolici, pa čak i nekatolici i nekršćani često obraćaju u teškim životnim trenucima.

Sv. Antun (Ante, Anto, Anton, Antiša, Antonio, Tunjo…) rođen je godine 1195. u portugalskom glavnom gradu Lisabonu.Krsno mu je ime bilo Fernandez Martin de Bulhorn. Roditelji, otac Marti i majka Marija, bili su plemićkog porijekla. Vrlo pobožni i bogobojazni više su cijenili krjepost i svoju vjeru nego svoje plemićko porijeklo.Te svoje ljudske vrline prenijeli su i na svoga sina. Stoga se Antun već u svojoj petnaestoj godini odlučuje svoj život posvetiti Bogu, pa stupa u samostan Augustinaca u Lisabonu. Studirao je Sveto Pismo i crkvene oce, te se brinuo za bolesnike. Da bi se što više posvetio Bogu i potrebnima, na njegovu molbu premješten je u augustinski samostan sv.Križa u Koimbru kod Lisabona. Svoj život posvetio je molitvi, živio vrlo pobožno i samozatajno. Nakon osam godina, vjerojatno 1219. biva zaređen za svećenika. Potrešen mučeničkom smrću petorice marokanskih misionara iz reda sv. Franje, Antun god. 1220. stupa u red sv. Franje, odlazi u misije u Maroko ali ga teška bolest i Božja providnost umjesto u domovinu vode u Messinu na Siciliji. Nakon višemjesečnog oporavka u Asizu je oko Duhova 1221. na franjevačkoj skupštini susreo sv. Franju. Razgovori sa sv. Franjom, njegova jednostavnost i usrdna ljubav prema Bogu, Antuna su ispunili novom životnom snagom,utjehom i samopouzdanjem.Tako se odluči ostati u Italiji.

Bio je briljantan i uman propovjednik. Sv.Franjo mu dade punomoć da može propovijedati u čitavoj Italiji. Kao propovjednik i učitelj bogoslovije proputovao je posebno sjevernu Italiji i južnu Francusku gdje je djelovao i propovijedao protiv krivovjeraca. Propovijedi su mu bile praćene venrednim znakovima i čudesima.God. 1227. izabran je za poglavara franjevaca u sjevernoj Italiji ali se radi propovjedanja te službe odrekao i nasatanio u Padovi. Nakon smrti sv.Franje,god. 1226., sv.Antun u svojoj 32. godini postaje provincijal proširene bolognske provincije u sjevernoj Italiji. Po boravku u Rimu kao izaslanik svoga reda kod pape Grgura IX, sv.Antun se s blagoslovom sv.Oca vraća u svoj omiljeni grad Padovu da nastavi svoj rad ali kratko nakon toga, 13. lipnja 1231. umire u Arcelli kod Padove u svojoj 36. godini. Svetim ga proglašava papa Grgur IX. već 1232. na temelju mnogih čudesa koja su se zbila po njegovom zagovoru. Zvali su ga : “čekić za krivovjerce”, jer je u raspravama sa krivovjercima bio nepobjediv, “škrinja zavjetna” radi izvanrednog poznavanja Sv.Pisma, te “svetac cijelog svijeta” jer je rođen u Lisabonu, djelovao u sjevernoj Africi, Francuskoj, Italiji, umro u Padovi, a čašćen po cijelom svijetu. Njegova subraća 1263. dogradiše i posvetiše njemu u čast u Padovi crkvu i nju preniješe svečeve moći. Njegov jezik kojim je propovijedao i hvalio Boga još i danas je neistrunjen i svim hodočasnicima vidljiv. Crkvenim naučiteljem je proglašen 1946. Umjetnici ga prikazuju s djetetom Isusom u raručju, te s knjigom ili ljiljanom u ruci. Kao zaštitnika časte ga zaljubljeni, muževi, žene, putnici i rudari a posebno mu se utječu oni koji traže izgubljene stvari.

Riječ je živa kad život govori. Neka zato prestanu riječi a neka govore djela.

“Prepuni smo riječi, a prazni djelima”

 

Sveti-Marko

Sv. Marko je autor jednog od četiri evanđelja. Po svemu je bio Židov koji je slijedio Isusa i prihvatio kršćanstvo. Deset puta spominje se u Novom Zavjetu. Najvjerojatnije je on, mladić, koji je išao za uhićenim Isusom, zaogrnut plahtom, a kad su ga htjeli uhvatiti, ostavlja plahtu i bježi gol. Znamo da je putovao kao pratilac Pavla i Barnabe na Pavlovu prvom misijskom putovanju. Predaja kaže da je napustivši Pavla otputovao u Rim sa Sv. Petrom i kao Petrov tajnik napisao svoje evanđelje prema Petrovom kazivanju. Biblijski stručnjaci smatraju da je Markovo evanđelje napisano prvo od svih. 

Kada se čita njegovo evanđelje možemo se susresti sa sv. Markom kao odličnim pučkim pripovjedačem. On pripovjeda događaje iz Isusovog života kratko, ali jasno. 
Kršćanska Tradicija dodijelila je svakom evanđelisti njegov simbol. Simbol sv. Marka je krilati lav. Prema tumačenju sv. Marko ima simbol krilatog lava, jer svoje Evanđelje počinje s Ivanom Krstiteljem, koji je „glas što viče u pustinji“.
Sv. Marko je zaštitnik odvjetnika, građevinskih radnika, zidara. Njemu se utječe protiv nevremena, munje, tuče, za dobro vrijeme i dobru žetvu. Upravo iz tih razloga na blagdan sv. Marka počinju i proljetni blagoslovi polja. Taj običaj i danas živi u mnogim našim krajevima.
Prema jednoj legendi dok je propovijedao evanđelje duž obale Jadrana, zahvatila mu je lađu snažna oluja i natjerala je među otočiće i sprudove. Tu mu se ukazao anđeo i reče: “Na ovim lagunama izrast će velik grad tebi na čast.” Sv. Marko je tako postao zaštitnikom Venecije, a grad je usvojio njegov simbol za svoj grb. 
Sveti Marko se smatra osnivačem jedne prestižne crkve s početka kršćanstva u Aleksandriji. Kao aleksandrijskog biskupa neprijateljski raspoloženi stanovnici napali su ga na oltaru, vezali oko vrata i tako su ga vukli dok nije preminuo. Nevrijeme je spriječilo ubojice da ga spale. To se zbilo 25. travnja 68. godine. Njegovo tijelo je ostalo netaknuto te su ga kršćani pokopali, a danas se čuva u bazilici sv. Marka u Veneciji. Blagdan mu je u Rimokatoličkoj Crkvi 25. travnja.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top